Sudionici duhovnih vježbi tijekom boravka u bogosloviji, te oni koji su se priključivali na pojedine točke programa, slušali su razmatranja koja usmjeravaju na svjedočenje Božjih djela u svijetu, što je izraženo i naslovom samih vježbi: Očevici Njegova veličanstva (usp. 2 Pt 1,16).
Svakodnevna zajednička molitva časoslova, slavlje svete mise, adoracija i razmatranja, poticala su na „oslobađanje“ od svakodnevnih slika i obaveza kako bi se razvilo okruženje duhovnih vježbi u tišini. Preporuka koja je sudionike usmjeravala na šutnju svega izvanjskog kako bi motrili ono što poznaju: Krista – bogočovjeka. „Da bi mogao puno misliti, moraš malo govoriti“, bio je samo jedan od poticaja vlč. Raguža koji se kroz razmatranja dotaknuo bitnijih odrednica svećeničkog života, osobito duhovnih, te preporučio: „Šutiš, kako bi mogao dobro govoriti“.
Osvrćući se i kritički na način življenja svećeničkog poziva voditelj vlč. Raguž pružio je priliku razmišljati o vlastitim nedostatcima i otkrivanju svega onoga što je još potrebno obraćenja u svakom čovjeku (vjerniku). A svoja razmatranja zaokružio je podsjećanjem na važnost molitve, ističući osnovnu podjelu na nižu i višu razinu molitve. Prva, je čista molitva u kojoj iz straha i nade iščekujemo i upućujemo vapaje Bogu, a druga, veća razina molitve je ona do koje rijetki dolaze. Ona je potpuno isključivanje našega uma ili kako je to iskazao sveti Toma Akvinski riječima: Svijest mi prestaje. A vrhunac molitve je spoznaja poniznog i blagoga Boga kojega objavljuje Krist, a svećenici su pozvani nasljedovati ga, te postajući očevici Njegove slave, svjedočiti ga svijetu. Voditelj je naglasio važnost molitve Časoslova koja nije samo molitva, nego i potrebna vježba za održavanje kondicije svećeničkog života. Iz ovoga proizlazi i završni poticaj duhovnih vježbi: „sa vrhunca spoznaje spustiti se dolje, među bližnje i služiti im i to kroz crte plemenitosti i dostojanstva“.
Zadnjega dana programa, svećenici su slavili svetu misu u zajedništvu sa vrhbosanskim nadbiskupom mons. Tomom Vukšićem, a program duhovnih vježbi završio je zajedničkim ručkom. Vrijedno je istaknuti kako se pozivu duhovnih vježbi u šutnji odazvalo 20-tak svećenika, među kojima je bio i kardinal Vinko Puljić, nadbiskup u miru. Za vrijeme trajanja duhovnih vježbi Uprava Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, zajedno sa nekolicinom bogoslova, te radnika bila je na raspolaganju sudionicima, omogućujući im što bolje ostvarivanje duhovnog programa.
Uredništvo
