Zasigurno se pitate zašto se naš bogoslovski list naziva Gorući grm, zašto se ne zove Bukteći oganj ili nekako drukčije. Zaista, nije lako bar ne odmah na prvi “pogled”, naći vezu između naziva Gorući grm i naše bogoslovske zajednice.

Jedna kineska mudrost kaže da čovjekov hod ka cilju počinje prvim korakom. Svaki čovjekov hod popločan je pozitivnim i negativnim kamenčićima, koji čine mozaik toga hoda. Prvi broj našeg bogoslovskog lista bio je upravo taj prvi korak prema cilju i svjesni smo da je prvi korak ujedno najvažniji i najteži. Svaki novi korak iza toga je lakši i brže vodi cilju. Prvi broj bogoslovskog lista Gorući grm, bio je odvažan, najvažniji i najteži korak. Unutar stranica ovog lista naći će se nešto što će biti zanimljivo, nešto što će vas potaknuti na razmišljanje, što će nama biti najveća nagrada. Vjerovali smo, a i dalje vjerujemo da će naš list biti i pun kritike, ali ne zaboravite mi smo mali znanstvenici i put do našeg cilja iziskuje puno odlučnosti i rada. Pripremili smo za vas različite sadržaje, od aktualne teme zvanja, preko crtica iz života bogoslovije, do drugih tema, koje smo se trudili obraditi u svakom novom broju.

            Evo jednog kratkog razmišljanja koje bi moglo biti od pomoći u razlučivanju pitanja o nazivu našeg lista:
     Osvrnimo se na početku razmišljanja na biblijski događaj iz Knjige Izlaska (Izl 3,1-6) koji stavlja pred nas susret Mojsija i Boga koji mu se objavljuje u gorućem grmu: «Anđeo se Jahvin ukaza Mojsiju u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara…». Htio bih se kratko zaustaviti na mislima: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. Svatko je od nas imao sigurno priliku vidjeti kako nešto gori. Vidjeli smo da plamen ne miruje, nego je u neprestanom pokretu. Naša bogoslovska zajednica je živi plamen, koji gori, plamen koji često prolazi kroz svoje «bure», krize i nevolje, a ipak se ne gasi nego hrabro gori i dalje. Kao što se željezo priprema na vatri za kasnije oblikovanje tako se i bogoslov u zajednici sprema, priprema, kali, za svoje buduće poslanje.

     Grm, iz biblijskog izvještaja može predstavljati bogoslove naše zajednice. Kao što nema grma bez njegovih grana, tako nema ni bogoslovske zajednice bez bogoslova. Dakle, svaka grana na grmu jest jedan bogoslov u zajednici. Kao što grane unutar grma nisu ravne, nego krive, isprepliću se s drugim granama, međusobno se razilaze ili pak rastu zajedno jedna uz drugu, tako i našu bogoslovsku zajednicu čine ljudi koji se međusobno razlikuju, ne samo na fizičkoj dimenziji već i na duhovnoj i karakternoj. Ipak, sva ta naša raznolikost, različitost rezultira bogatstvom, vrijednošću same zajednice. Svaka grana na grmu jest sama za sebe, posebna, svaka ima svoje posebnosti, a ipak sve zajedno, pa makar i tako različite, čine jednu skladnu cjelinu, jedan grm. Ova naša kuća, naš je Sinaj na kojem mi susrećemo živoga Boga, a mi bogoslovi, mi smo gorući grm na njemu.

     Nalazimo se pred velikim događajem, velikim otajstvom naše vjere, pred rođenjem  našega Gospodina Isusa Krista. Bog je učinio prvi korak prema čovjeku. Koje li ljubavi prema nama! Bog se rodio u štalici, darovao nam se kako kaže naš Nadbiskup u svojoj božićnoj poruci u liku malog, nejakog i nemoćnog Djeteta. Rođen sa osmijehom na licu došao je da nam pruži ljubav, vrati ono što je prvi Adam svojim grijehom izgubio. Nije došao da ga se bojimo, nego da Ga ljubimo i zavolimo kao što je on nas oduvijek ljubio. Prvi korak prema cilju, prema spasenju i otkupljenju čovjeka On je učinio svojim rođenjem. Ispružimo i mi svoje ruke prema novorođenom Sinu Božjem, učinimo prvi korak, koji nas vodi prema cilju, a to je spasenje. Otvorimo vrata svoga srca Njemu, jer On nije došao da nam oduzme išta od našeg čovještva. On je došao da uzdigne i posveti naše čovještvo i našu ljudsku narav. Divna je to Božja milost i još divniji Njegov dar!
     Ovo povlašteno vrijeme naša je prilika da svatko na svoj učini svoj osobni korak prema svom Bogu, koji se rodi od Djevice Marije i čiji dolazak još u Starom Zavjetu navjestiše proroci.
     On je onaj gorući grm, koji već preko dvije tisuće godina gori nesmanjenom snagom i plamenom božanske ljubavi prema čovjeku, koji obasjava svakog čovjeka i poziva ga da dođe bliže k Njemu. On želi da svatko od nas postane onaj jedan mali plamićak, koji će od Njega primati snagu i sjaj i druge privlačiti Bogu. On je učinio prvi korak svojim rođenjem, učinimo i mi prvi korak prihvaćajući novorođenog Sina Božjega za svoga Otkupitelja i Spasitelja, Njega koji goreći plamenom ljubavi poziva mene i tebe, dragi čitatelju, da izgaramo za Njega, za Evanđelje i za svakog čovjeka.