U drugu nedjelju Došašća sahranjen je Josip Rako, otac preč. Ivana Rake rektora vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te profesora na KBF-u u Sarajevu, čiju je Misu zadušnicu predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić u zajedništvu sa novoizabranim vojnim biskupom fra Mirom Relotom, uz koncelebraciju preč. Ivana Rake, župnika župe Uzašašća Gospodinova vlč. Ivana Dragičevića te mnogih drugih prisutnih svećenika. U nastavku donosimo objavu koju je objavila Katolička Tiskovna Agencija BiH.
„Draga braćo i sestre, okupili smo se da prema vječnosti ispratimo dragoga brata Josipa. Stoga, svi zajedno molimo da mu ‘pokoj vječni daruje Gospodin i da mu zauvijek svijetli svjetlost vječna’, kako kaže uvodna molitva u sprovodnoj misi“, kazao je nadbiskup Vukšić uvodeći u Euharistijsko slavlje te pozdravio dragu braću svećenike na čelu s novim vojnim biskupom koji su došli izraziti sućut obitelji pokojnog Josipa i njegovu sinu svećeniku Ivanu i ostalim članovima obitelji.
Izrazio im je u ime svih prisutnih najiskreniju sućut i ljudsku blizinu. „Zajedno sa svima vama slavit ćemo ovo Euharistijsko slavlje moleći Božje milosrđe da mu oprosti sve slabosti i da ga nagradi za sva njegova plemenita dijela. Neka mu otvori vrata raja i neka mu kaže: ‘dođi, slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga’“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo kazao je da na poseban način u trenutku oproštaja od pokojne drage osobe dolaze do izražaja riječi Vjerovanja u Isusovo uskrsnuće, uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. „Danas, kad smo se okupili, da kao ljudi izrazimo sućut onima koji žaluju zbog Josipove smrti i odlaska s ovoga svijeta, i još više, dok smo se kao vjernici okupili da zajedno s njima molimo Gospodina da bude milostiv kad se susretnu licem u lice, ovdje i svi okupljeni jesmo zapravo u vjeri u uskrsnuće tijela i život vječni. Zajedno sa svim drugim ljudima ovoga svijeta u časovima rastanka s dragim osobama dijelimo osjećaj boli, žalosti, osjećaj gubitka, praznine zbog odlaska drage osobe. Ali kao kršćanski vjernici svu tu bol, svu tu žalost, svu tu prazninu osmišljavamo uvjerenjem da je smrt zapravo samo način promjene oblika života. Jer se po smrti, kako često ponavljamo opraštajući se u sprovodnim obredima od pokojnih osoba, ‘život samo mijenja, a ne oduzima’. To je jedan od oblika ispovijedanja vjere u uskrsnuće tijela i život vječni“, rekao je nadbiskup Tomo.
„Mi, danas ovdje okupljeni, došli smo podijeliti bol i žalost s onima koji su ožalošćeni Josipovom smrti. Ali došli smo još više i još snažnije vođeni vjerom da će Božje milosrđe dragom Josipu otvoriti vrata raja i primiti ga kao slugu dobroga i vjernoga i nagraditi ga životom vječnim u očekivanju i uskrsnuća njegovog tijela i uskrsnuća svih drugih Božjih prijatelja i ugodnika koje će se dogoditi onoga časa kad Božja providnost to bude htjela. A dotle budite svi vi, koji ste još na ovoj zemlji, poput ljudi koji imaju ‘bokove opasane i svjetiljke upaljene’, jer se trebaju ponašati kao da čekaju gospodara koji će doći od nekud iz daleka, kako nam poručuje današnji odlomak iz Svetoga Pisma. Ovo prvo, biti opasanih bokova znači biti odgovoran, radin, zauzet za sebe, za vlastiti život za ljude oko sebe i za cijelo društvo; opasanih bokova s odgovornošću za ovaj život koji nam je providnost Božja dala i s upaljenim svjetiljkama, to jest mudro i razborito, pobožno i ponizno primjenjujući u svom životu radu, djelu svu kršćansku mudrost i kršćanske kreposti koje trebaju biti pravilo i vodilje našega života“, poručio je vrhbosanski nadbiskup te poželio da dragi Bog blagoslovi sve koji su došli biti blizu u žalosti i još više u molitvi „da dragi Bog nagradi pokojnoga Josipa životom vječnim.
Podsjetivši da se nalaze u vremenu Došašća, nadbiskup Vukšić kazao je da je Josip tih dana završio svoje došašće. „Pokojni Josip je završio svoj dio dolaženja, svoj dio približavanja Kristu Gospodinu, završio je svoje došašće; dogodio se u duhu već susret s Kristom Gospodinom. Nadamo se da mu je u tome susretu kazao: ‘dođi, slugo, dobri i vjerni i uđi u radost Gospodara svoga’. Stoga, zaključujemo ovo razmišljanje poznatim versom kršćanske molitve: ‘u raj poveli ga anđeli i na dolasku primili ga sveci i mučenici’. Istom molitvom molimo dragoga Boga da nas kroz ovaj život vode anđeli i da nas nadahnjuju sveci i mučenici svojim primjerom vjernosti Kristu Gospodinu i njegovu načinu života“, rekao je vrhbosanski nadbiskup u svojoj propovijedi.
Na kraju Svete mise prisutnima se obratio župnik Dragičević koji je u ime cijele župne zajednice i u svoje ime izrazio sućut obitelji i najbližima pokojnoga Josipa.
Podsjetivši na riječi iz starozavjetne Knjige Propovjednikove o prolaznosti svega vremenitoga, kazao je da se čovjek nakon smrti vraća Gospodaru života. „Ovaj dan tuge je i dan zahvaljivanja. Bogu zahvaljujemo na daru života našega brata Josipa, daru njegove obitelji, zajedništva i svakodnevnice koje je s nama živio i dijelio. Josip je bio tih i miran čovjek, bez puno priče, ali u svojoj ljubavi djelatan, a u pobožnosti stamen; redovit, dok mu je zdravlje, dopuštalo, na svetim misama, pobožno, skrušeno i tiho“, rekao je župnik zahvaljujući pokojnom Josipu što je za života često tiho i nenametljivo pomagao u raznim župnim poslovima. Nakon Svete mise uslijedili su sprovodni obredi koje je vodio župnik Dragičević
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njemu.
