Svečanu večernju molitvu predvodio je rektor vlč. Ivan Rako na kojoj su bili nazočni duhovnik vlč. Marko Hrskanović, te profesori i časne sestre koje borave u VBS-u.

U svom kratkom nagovoru rektor vlč. Ivan istaknuo je kako đakon Marin večeras pred Bogom i Crkvom izriče svoju ispovijest vjere, prisegu vjernosti i zakletvu ustrajnosti – riječi koje se ne izgovaraju olako, niti bez srca.

Njegova odluka nije formalnost pred svećeničko ređenje, već znak duboke predanosti. Marin ne polaže sigurnost u sebe, nego svoj život gradi na vjeri Crkve, s povjerenjem u Krista. Njegovo “Vjerujem, držim, čuvam” ugrađuje ga u samu Crkvu, ali ne kao zaposlenika, nego kao dar.

Na kraju, Marin će večeras izgovoriti riječi: “Tako mi pomogao Bog i ovo sveto Evanđelje koje rukom dotičem.” U tom dodiru s Evanđeljem sažeta je srž njegova budućeg svećeništva, ako ono ne bude utemeljeno na Evanđelju, neće imati snagu. Ovaj trenutak poziv je i svima nama da obnovimo vlastitu vjernost. Neka Marinova riječ u svima probudi tiho pitanje: Jesam li i ja još onaj koji se u tišini pred Bogom odaziva? Jesam li još sav Njegov?