Obećanje je ispunjeno!

Koliko li samo ljudima znači zavjet, obećanje, nada, ispunjenje? Sve su ovo pojmovi koji zahtjevaju određenu konačnost, tj tek naknadno izvršenje. I čovjek dok ne postigne ispunjenje te stvari, nije zadovoljan. Pogotovo je razočaran, ako se potpuno „izjalovi“ ta stvarnost. Čovjek cijeli svoj život živi u nadi ispunjenja određenih stvarnosti, od kada smo došli na ovaj svijet žudimo za nekim idealima, stvarnostima, ispunjenjima. A pogotovo je stvarnost ispunjenja važna kada govorimo o egzistencijalnim stvarima, zapitajmo se koliko nam je važno obećanje liječnika da ćemo ozdraviti nakon određene teške terapije?

Ako prebacimo temu obećanja s ovozemaljske stvarnosti na onostrane, transcendentalne vrijednosti, cilj stvarnosti dobiva još veći značaj. Kršćani žive svoje obećanje ispunjeno već dvije tisuće godina, a ispunio ga je sam Krist. Možemo reći da je cjelokupno Božje djelovanje u povijesti bilo ispunjenje obećanja. Tako Jahve obećaje Abrahamu potomstvo i zemlju (usp. Post 15), Mojsiju zemlju kojom teče med i mlijeko(usp. Pnz 6,3), proroku Izaiji dolazak Mesije (usp. Iz 7,10-16), Mariji rođenje Sina (usp. Lk 1,31), Isusovo obećanje slanja Duha (usp. Iv 14,16). Kao da je cijela povijest bila iščekivanje od obećanja do ispunjenja. Ali poslanje Duha bila je kruna svih obećanja.

Poslao nam je svoga Duha – Branitelja, kojega je obećao svojim apostolima na posljednjoj večeri (usp. Iv 14,15). Prvi su kršćani na ispunjenje obećanja čekali punih pedeset dana i dočekali su slavodobitno. Duh je sišao na apostole u obliku ognjenih razdijeljenih jezika, a sve je bilo popraćeno iznenadnim šumom s neba, kao kad silan vjetar ispuni prostoriju(usp. Dj 2,1-3). Kako je Krist tiho i nečujno uzišao Ocu na dan Uzašašća tako je sada silovito, simbolično i snažno poslao svoga Duha koji će nastaviti djelo Kristovo na zemlji. Jer su se svi napunili Duha Svetoga i počeli govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti (usp. Dj 2,4). Na puno mjesta u Svetome pismu čitamo kako će biti očitovanje Duha koji treba biti poslan, već u Starom zavjetu pratimo ljude koji su bili obdareni, napunjeni Duhom (usp. Post 41,38; Izl 31,3; 35,31 i Ez 11,24).

Dolazak Duha Branitelja ni u kom slučaju ne treba u potpunosti poistovjetiti sa duhom koji se spominje u Starome zavjetu. Jer sam Isus kaže da Branitelj neće doći ako On ne ode (usp. Iv 16,7). Stoga Isus odlazi, a šalje nam svoga Duha koji će nas voditi u svu Istinu. Očitovanje toga Duha nije bilo tiho i ne zapaženo. Kada je se očekivalo da će biti najslabiji, jer su izgubili vojskovođu, kršćani izlaze na trgove, ulice, krovove! Postaju jači nego ikada. Što je čista suprotnost brojnih pokreta, sekti, stranaka, udruženja, koji najčešće polagano propadaju sa smrću ili odlaskom njihovog utemeljitelja ili idejnog začetnika. Kršćanstvo je pobijedilo i tu paradigmu. Zašto? Zato što je njihov vođa i dalje živ. Crkva je dolaskom Duha Svetoga doživjela jednu vidljivu eksploziju koja je za sobom povukla brojne promjene u tadašnjem društveno-političko-religioznom životu. Eksplozija koja do tada nije bila vidljiva, eksplozija duha u dušama ljudi. Petar odmah izlazi na trg i drži govor (usp. Dj 2,14-36), Stjepan podnosi mučeništvo (usp. Dj 7), Filip propovijeda u Samariji (usp. Dj 8,6), apostoli ozdravljaju brojne hrome i bolesne, istjerivahu zloduhe i brojne druge zgode.

Sve je ovo dokaz Isusove ljubavi prema čovjeku. Cijeli Njegov život, djelovanje, poslanje je jedna velika ljubav prema čovjeku i želja da se svaki čovjek spasi. Sve što je činio i govorio jest za spasenje čovjeka, a tako i slanje Duha. Ispunio je svoje obećanje i nije nas ostavio siročadima (usp. Iv 14,18). Apostoli su se bojali za svoju egzistenciju nakon Isusove smrti, stoga ne čudi što su molili Isusa da ostane s njima. Tako bi i mi danas trebali spoznati tko je konačna svrha naše egzistencije i što je konačna svrha našega života? Kako je Krist prvoj crkvi dao nadu i utjehu da ih neće ostaviti, nego će im poslati svoga Duha koji će im biti potpora, tako bi i mi trebali svojom nadom privlačiti druge k spasenju. Krist je slanjem svoga Duha ostavio mogućnost spasenja svakome čovjeku, pa i onome koji ne želi biti vidljivi član crkve. Jer Duh sveti ne poznaje granice djelovanja samo unutar crkve, Njegov duh djeluje u svakome čovjeku, kako bi svi došli do spoznaje istine (usp 1 Tim 2,4) jer Bog hoće da se svi ljudi spase. Djela Duha Svetoga nastavljaju uskrsnu poruku u Kristovoj Crkvi.

Ivan Matijević