Prvotna Izraelova spoznaja u vezi s Bogom jest da je Jahve Bog koji spašava. Ali Jahve je također Bog koji kažnjava zlo i do trećeg i četvrtog koljena (usp. Izl 20,5-6). I premda je Jahve Bog koji kažnjava grijeh, on će upravo u takvim situacijama pokazati da on ostaje ljubav i milosrđe.

            Jako je teško znati koji je pravi uzročnik ove pandemije koja je zahvatila skoro sve kontinente da li je uzrok ljudska komponenta, neopreznost, djelo prirode ili pak nešto drugo, pozvani smo na borbu. Borbu koja se čini duga i bez konačnoga ishoda, ali ipak dostojna borbe. Uz borbu sa životom, nama kršćanima potrebno je još jedno vidljivo obilježje koje se zove nada. Pozvani smo posvjedočiti nadu koja je u nama, kako nam apostol Petar u današnjoj Poslanici govori da budemo spremni svakome obrazložiti uzrok nade koja je u nama, jer Krist je za to umro (usp. 1 Pt 3,15-18). Nada je potrebna današnjem svijetu posebno u ovome trenutku kada su ljudi svedeni na svoje uske tabore, unutar svojih granica, gradova, domova, na što nisu navikli. Kršćani su pozvani u doba ove pandemije posvjedočiti upravo u svojim sredinama nadu koja je u njima, to će biti najveće svjedočanstvo. Nova vrsta evangelizacije u vremenu kada se čini da je sve stalo. Nada u vremenu beznađa, kada ljudi ostaju bolesni, bez posla, svojih najmilijih.

            Od kada pratimo svjetsku povijest ljude je u nekoliko većih epoha zahvatila pandemija, današnja je različita od prijašnjih samo po jednoj stvari, što se događa nama. Ova nam se čini najgorom, ne zbog toga što je smrtonosna, ne zbog toga što je planetarna, ne zbog toga što joj nema lijeka. Nego zbog toga što je pokucala nama na vrata, što je naš život ugrožen. Doista ovaj virus izgleda zastrašujući jer se širi u kontaktu s drugim ljudima, a koliko ljudi sretnemo u jednom običnom danu?  Virus kao da je „udario“ na našu socijalizaciju, naše međusobne kontakte s drugima, druženja i odmaranja. Možda nas Isus želi upozoriti da smo se izgubili u moru kontakata s drugima, možda nas želi povezati samo s jednim kontaktom koji Život znači, a kojega smo izgubili? Jer Bog u svim situacijama pokazuje da je tu. Vjerujem da nas i u ovoj situaciji poziva na jedan novi izazov, na jedan novi skok u nepoznato, ali skok koji život znači. Kršćani su ušli u svoju „kućnu crkvu“ gdje mole Boga za svoje svakodnevne potrebe  i gdje crpe snagu za svaki dan.  Posebno u ovome mjesecu koji je posvećen Gospi i kada se moli krunica, kršćani mogu posvjedočiti svoju vjeru moleći krunicu u svojim obiteljima.

            Iako znamo da Jahve i kada sudi On spašava, ali potrebno je prihvatiti i prepoznati Njegov sud. Stoga trebamo zamoliti Isusa da očuva naše tijelo i duh od zaraze, kako bismo mogli raditi na izgradnji Njegovoga kraljevstva na zemlji, i kako bismo mogli ostvariti svoje poslanje koje je samo Njemu poznato, a samo nama upravljeno. Zamolimo Isusa da ga ne izgubimo u ovo vrijeme izolacije od drugih ali i od nas samih. Da vrijeme izolacije pomogne svima nama da se upustimo u karantenu životnog prijateljstva s Njim i da shvatimo da je najgora pandemija živjeti u grijehu i ustrajavati u njegovoj sjeni. Isus nam u današnjem evanđelju daje hrabru poruku da nas neće ostaviti siročadima, da će doći k nama (usp. Iv 14,18). A mi smo pozvani vjerovati Isusovim riječima jer su one put u Vječni život, i lijek svakoj bolesti, pandemiji i grijehu. Jer smo upravo mi kršćani upoznali pravoga Oca kojega je Krist navijestio. Oca koji ne napušta svoje djece nikada.

Ivan Matijević