2 Sam 5,1-3

U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvogamesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

            Knjiga Samuela govori o dramatičnome scenariju Izraelove odluke izbora zemaljskog kralja naspram Boga kao kralja naroda Božjega. Šaul je bio prvi Izraelski kralj. Već za njegova vremena Izrael se dao strančarenju: tko je za Šaula, a tko protiv njega. Oni koji su bili protiv Šaula većinom su bili za Davida. Okolnosti su bile takve da je David ipak uspio pridobiti cijeli Izrael za sebe i ujediniti sva njegova plemena. David biva zakraljen na Hebronu, a pošto je osvojio jebusejski grad Jeruzalem prenio je u njega svu kraljevsku administraciju, uključujući i Kovčeg saveza. Tako je grad postao kraljevsko i vjersko središte. Ipak, kraljevstvo ne bi moglo opstati da Bog i dalje nije upravljao Izraelom, ali ovoga puta doduše preko zemaljskoga kralja. Kako se grijeh bude povećavao tako će Božja slava sve više napuštati izraelsko kraljevstvo koje se poslije Salomonove smrti zazdijelilo na Sjeverno i Južno, a poslije unutrašnjih podmetanja, podjela i bezbožnosti posve stradava: prvo Sjeverno od Asiraca 722. god. pr. Kr., a poom južno od Babilonaca 586. pr. Kr. Time Izrael zauvijek gubi kraljevstvo i kralja. Njegov prvi i jedini pravi i trajni kralj bio je i ostao JAHVE.

Ps 122,1-5

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.

Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

            Hodočasnički himan gradu Jeruzalemu čest je motiv staroizraelskog pjesništva. Jeruzalem kao glavno mjesto bogoštovlja antitip je svih kasnijih židovskih i kršćanskih bogoštovlja. Jeruzalem je Božji grad, ali ne samo mjesto bogoštovlja nego i vlasti. Tako i vlast pripada Bogu, ali mjesto Božje hvale nije Davidovo sudište nego Jahvin hram. Jedini pravi način ulaska u Božji hram jest ulazak s hvalom.

Kol 1,12-20

Braćo:
Zahvaljujemo Ocu
koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame
i prenese u kraljevstvo Sina,
ljubavi svoje,
u kome imamo otkupljenje,
otpuštenje grijeha.
On je slika Boga nevidljivoga,
prvorođenac svakog stvorenja.
Tà u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo prijestolja, bilo gospodstva,
bilo vrhovništva, bilo vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je glava tijela, Crkve;
on je početak, prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude prvak.
Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu
i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.

            Šalemski kralj i svećenik Melkisedek starozavjetni je antitip Kristove kraljevske i svećeničke vlasti. Poslanica Kološanima teološki opisuje Krista u svojoj kraljevskoj i svećeničkoj ulozi u kojoj se zrcali i ona Očeva od pradavnina. Kristu je dana sva vlast i na nebu i na zemlji jer je svojom bitnosti jednak Ocu.

Lk 23,35-43

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on KristBožji, Izabranik

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

            Tko se sve to podruguje Kristovoj vlasti? Vojnici, glavari, osuđenici, narod. Glavari misle da je Isus samozvani kralj. Narod misli da je lažni kralj; vojnici da je nemoćni kralj. Ipak, jedan od osuđenka proniče u Isusovu vlast pa ga moli da ga se sjeti u svome pravome kraljevstvu. Do ovoga časa Isus šuti, a kada je spomenuto nebesko kraljevstvo Isus progovara vladalački: Ti ćeš sa mnom još danas biti u raju. Isus je ipak nebeski kralj, kojemu ovo zemaljsko kraljevstvo po njegovu nebeskome autoritetu pripada. I dok god je narod tražio čudo da Isus spasi samoga sebe, ništa se nije dogodilo. Dok god je raspeti razbojnik tražio da Isus spasi samoga sebe, a onda i ostale s njime ništa se nije dogodilo. Tek kada je drugi raspeti razbojnik koji je bio na izmaku snaga progovorio: „Isus spasi mene, ne sebe ili sjeti se mene, ne sebe u svojemu kraljevstvu“, tada se Bog obazro na grješnika i obećao mu život.

Dr. Dubravko Turalija