Dj 2, 1-11
Blagdan Pedesetnice prvi je blagdan poslije Pesaha ili Pashe. Pesah je blagdan sjećanja na izlazak iz Egipta, a Pedesetnica je, između ostalog, i blagdan sjećanja na sklapanja saveza na Sinaju. Kada čitamo Mojsijev izvještaj saveza na Sinaju onda nailazimo na iznendne prizore kao što su vatra, duh koji ispunja prostor i dim koji veže nebo sa zemljom … Slični se prizori ponavljaju i na Duhove: iznenadan šum, Duh koji ispunja prostor i plameni jezici koji povezuju nebesko i zemaljsko.
Ono što je još Duh Sveti na sam dan Pedesetnice uspostavio među apostolima i prvim učenicima jesu četiri temeljna pravila Crkve.
Prvo pravilo je slušanje riječi Božje. Bez Božje riječi nema vjerniku života. Božja riječ poučava čovjeka što i kako činiti u ovome svijetu i čemu se nadati u drugome. Božja riječ poučava koga slušati u ovome svijetu, a koga izbjegavati; što raditi, a što ne raditi. Konačno, Božja riječ poučva što posvećuje, a što upropaštava čovjeka.
Drugo pravilo je zajedništvo. Duh Sveti je simbol i zaštitnik zajedništva. Sjetite se, đavao u prijevodu znači „onaj koji razdvaja“, „onaj koji uništava zajedništvo“. Bez zajedništva nema Crkve. Bez zajedništva nema obitelji, bez zajedništva nema prijateljstva. Bez zajedništva nema mira, nema sloge, nema ljubavi.
Treće pravilo je Sveta euharistija. Euharistija je blagovanje Tijela Kristova i Krvi Kristove. To je kršćanska hrana i voda za život vječni. Bez te hrane i vode duša obolijeva, vene, umire i nestaje. S Kristovim tijelom i krvlju vjernička duša se pomlađuje i preporađa.
Četvrto pravilo je osobna molitva. Bez osobne molitve čovjek podivlja, usili se. Osobna molitva je meditacija nad sobom i svojim životom: „Što sam učinio?“… i „jesam li dobro učinio?“ Molitva propitkuje: „Koga sam obradovao“, „koga ražalostio“, „koga sam pohvalio“, „koga uvrijedio?“ Osobna molitva ispituje: „jesam li pretjerao u šalama, provokacijama, vrijeđanjima?“ osobna molitva prekorava lakomost, sebeljublje, ljubomoru i zavist, mržnju.
Bez ova četiri pravila čovjek postaje bezosjećajan, bezdušan, bezobrazan. Bez Božje riječi čovjek je duhovno nepismen, a to znači neodgojen, nekulturan, nepoučen. Bez zajedništva čovjek je osamljen, ostavljen i zapostavljen. Bez Euharistije vjernik je neuhranjen i neugledan, a bez molitve je nekontroliran, usiljen i promašen.

Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34
Psalam 104 je pohvala savršenome svijetu. Ekološka harmonija podsjeća na Postanak 1. Bog iz kaosa čini kosmos, a čovjek je sklon kosmos vraćati u kaos. Ipak, Duh Božji je taj koji pokreće ovaj svijet, koji  ga oživljuje, oblikuje, oplemenjuje, unapređuje i usavršava.

Gal 5, 16-25
Kao što molitelj u Ps 104 Božjem kosmosu suprotstavlja ljudski kaos, tako i Pavao Božjem Duhu u čovjeku suprotstavlja požudu tijela. Djela tijela doista izvrću ljudski duh pa umjesto čistoće tu je nečistoća; umjesto bogoslužja tu je idolopoklonstvo, umjesto ljubavi, ljubomora; umjesto jedinstva, razdori… I kao što je Potop okrenuo kosmos u kaos, Duh je Božji ponovno vratio svijetu red. Tako Duh Božji vraća i čovjeku njegov kozmološki red. Pavao uvjerava kršćane: Doista, nije teško. Štoviše, jednostavno je slijediti Duha.

Iv 15, 26-27; 16, 12-15
Tek na Duhove, apostoli su razumijeli zbog čega im je Isus govorio: „Ako ja ne odem, Branitelj, tj. Duh Sveti, neće doći. Apostoli su previše fizički bili navezani na Isusa, više na Isusa kao čovjeka, nego kao na Boga. Sada na Duhove događa se obrat: Isusovi učenici navezuju se na Isusa, tj. na Boga. Duh Istine neće govoriti o Isusu Nazarećaninu: kuda i kamo je hodio i koga i što je vidio, nego o Isusu Mesiji – Sinu Božjemu, Spasitelju svijeta koji, posredstvom Duha Svetoga, preobrazuje ovaj svijet slici Kraljevstva Božjega, koji preobrazuje grješnog čovjeka slici Sina Božjega.

prof. dr. Dubravko Turalija