Katekizam Katoličke Crkve je apostolskom konstitucijom Fidei depositum (Polog vjere) od 11. listopada 1992. od strane pape lvana Pavla II predan crkvenom učiteljstvu povodom tridesete obljetnice 11. vatikanskog sabora. Obitelj se u Katekizmu Katoličke Crkve spominje najprije u sakramentu ženidbe, zatim u 4. Božjoj zapovijedi: ,,Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koji ti dade Gospodin, Bog tvoj. „ (lzl 20,12) i u 6. Božjoj zapovijedi: ,,Ne učini preljuba” (lzl 20,14).

Sakrament ženidbe
Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakrementa ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga tek rađanju i odgajanju potomstva. [1]
U knjizi Postanka vidimo da je očit Božji plan stvaranja čovjeka kao vrhunca svih Njegovih stvorenja „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1,27). Nakon što Bog stvorio muško i žensko dao im je zapovijed: ,,Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima koji puze po zemlji.” (Post 1,28). ,,Na početku odsjeka o stvaranju čovjeka i kršćanke] antropologiji Katekizam navodi Post 1,27 te ističe kako čovjek u Božjem djelu stvaranja zauzima jedinstveni položaj iz sljedećih razloga:
1. jedini on stvoren je na sliku Božju
2. svojom naravi povezuje duhovni i materijalni svijet
3. stvoren je kao muško i žensko
4. Bog ga je uzdigao u svoje prijateljstvo.”[2]
Budući da je Bog od samog početka stvorio muško i žensko, time se želi reći da ženidba nije isključivo ljudska ustanova i da unatoč različitim kulturama, društvenom ustrojstvu i svemu ostalom, brak je kao takav opći i trajan. Ljubav koja proizilazi iz braka i koju Bog blagoslivlje namijenjena je plodnosti i rađanju djece: ,,Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite!” (Post 1,28). Sveto pismo navodi da su muž i žena stvoreni jedno za drugo, te da predstavljaju jedno tijelo: ,,Stoga će muškarac ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post 2,24). Iz ovoga se vidi da su partneri u braku pozvani na nesebičnu ljubav jednoga prema drugome kao što ih Bog ljubi.
U broju 1606 Katekizam navodi: ,,Svaki čovjek ima iskustvo zla, oko sebe i u sebi. To se iskustvo osjeća i u odnosima između muškog i ženskog. Njihovo je sjedinjenje oduvijek ugrožavano neslogom, težnjom za gospodarenjem, nevjerom, ljubomorom i sukobima, što sve može voditi do mržnje i raskida”. Ovdje se donosi podsjećanje na podložnost svih ljudi grijehu, pa je tako tom grijehu podložan i brak. Katekizam se nadalje poziva na prvi grijeh ljudi, što je bio raskid s Bogom, tako da je grijeh taj koji može rastaviti i zajednicu muškarca i žene. ,,Ljudskim grijehom potkopan je izvorni sklad u braku i obitelji.”[3] Ovo su uglavnom gledanja na brak iz perspektive Staroga zavjeta, ali i lsus u Novom zavjetu se nadopunjava na Stari zavjet. ,,lsusovu prisutnost na svadbi u Kani Crkva gleda kao na potvrdu dobrote braka i najavu Kristove prisutnosti u braku vjernika.”[4] Crkva također potiče da se supružnici u braku i obitelji trebaju koristiti „duhovnim pomagalima” kao što su sakramenti, molitva i sl.
U broju 1618 Katekizam na neki način daje odgovor na celibat i djevičanstvo poradi Kraljevstva nebeskog pozivajući se na riječi evanđelja po Mateju: ,,Doista ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskog. Tko može shvatit neka shvati!” (Mt 19,12)
Sakrament ženidbe osposobljava bračne supružnike za zajedničko djelovanje unutar crkvene zajednice, tako da obitelj predstavlja „Crkvu u domu”. Tako da roditelji darivajući svojoj djeci život, sudjeluju zajedno s Bogom u njegovom planu stvaranja. U broju 1666 Katekizam navodi za kršćanske obitelji da su: ,,zajednice milost i molitve, škola ljudskih vrlina i kršanske ljubavi.”

Četvrta Božja zapovijed
Od četvrte do desete zapovijedi su tzv. zapovijedi koje se odnose na čovjeka. Ova zapovijed se prvenstveno odnosi na odnos djece prema roditeljima, ali i na rodbinske odnose, može se promatrati i odnos između nastavnika i učenika, ali isto tako ova zapovijed uključuje i dužnosti roditelja, učitelja, poglavara i drugih.
Brakom su muž i žena sjedinjeni te zajedno sa svojom djecom čine jednu obitelj.  Tako da se obitelj može promatrati kao ustanova koja prethodi svakoj drugoj ustanovi. Svi članovi obitelji moraju imati isto dostojanstvo, dostojanstvo osobe. U odnosu među članovima obitelji izražene je uzajamno poštovanje svih osoba koje čine obitelj. ,,Kao što u Crkvi postoji jednako ljudsko i krsno dostojanstvo svih članova, ali različite službe i nadležnosti, tako je i u obitelji kao Crkvi u malom osobnost svakog člana podloga jednakom dostojanstvu, ali razlike u službi i dobi podloga su razlikama u odgovornosti, dužnostima i pravima. Kršćanska obitelj otkriva i ostvaruje crkveno zajedništvo.”[5] Nadalje se govori o kršćanskoj obitelji kao o slici trojstvenog Boga: „Kršćanska obitelj je zajednica osoba, znak i slika zajedništva Oca i Sina i Duha Svetoga. Njezina prokreativna i odgojna djelatnost odraz je stvarateljskog djelovanja Oca. Obitelj je povezana da ima udjela u molitvi i žrtvi Kristove]. Svagdanja molitva i čitanje Božje riječi jačaju u njoj ljubav. Kršćanska obitelj evangelizira i misijski djeluje.” (2205).
U dijelu Katekizma koji govori o odnosu obitelji i društva nalazimo da: ,,autoritet, postojanost i uzajamnost u krilu obitelji utemeljuju slobodu, sigurnost i bratstvo u krugu društvene zajednice. Obitelj je zajednica u kojoj se, od samog djetinjstva, mogu usvajati moralne vrijednosti, gdje se može započeti Boga častiti i dobro služiti slobodom.” (2207) Nadalje se u Katekizmu govori o dužnostima među članovima obitelji, tj. traži se od djece da poštuju one koji su im poklonili život, koji su ih odgajali i omogućili im rast u dobi, znanju, mudrosti itd. Također ova zapovijed podsjeća i odraslu djecu da su odgovorna za svoje roditelje, te da su im dužna pomoći u starosti ili bolesti na sve moguće načine. Ovo se ne mora isključivo odnositi na roditelje već na sve one koji su imali utjecaj na nas i kojima je sada potrebna naša pomoć. Također se traži i od roditelja da poštuju svoju djecu. ,,Vjernička djeca u dobroti roditelja doživljavaju dobrotu Božju.”[6] Podsjeća se da su roditelji milošću sakramenta ženidbe primili milost i odgovornost da svojoj djeci naviještaju Boga. Traži se od roditelja da svoju djecu odgajaju u vjeri od najranije dobi, tako da djeca postanu svjesna svoje pripadnosti Crkvi.

Šesta Božja zapovijed
Spolnost obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše. Ona se posebno odnosi na afektivnost, sposobnost voljenja i rađanja i, na općenitiji način, na sklonost sklapanju veza zajedništva s drugima. Ovdje se poziva da svako biće prihvati svoj spol, ali se također navodi i da oba spola imaju isto dostojanstvo. Ističe se posebno krepost čistoće iz koje proizilazi cjelovitost osobe. Stoga svaki pojedinac mora kontrolirati i gospodariti svojim strastima. Ali postoji razlika u čistoći, postoji čistoća u djevičanstvu i celibatu, a druga je čistoća u moralnom zakonu, u zavisnosti da li su osobe u braku ili nisu. Grijesi koji priječe čistoću su: bludnost, pornografija, prostitucija, silovanje, te danas posebno izražena homoseksualnost.
Katekizam nadalje govori o bračnoj ljubavi, te o dvostrukom cilju braka: dobro samih supružnika i prenošenje života. Ovime je bračna ljubav stavljena pod dvostruki zahtjev vjernosti i plodnosti. Upravo što se plodnosti tiče, supružnici su pozvani da prenose život, te da svojoj djeci podare nesebičnu ljubav i priušte što bolje uvjete za život. Nadalje se govori o nerazrješivosti ženidbe, te o opasnostima koji mogu dovesti do razvoda, tu se prije svega misli na preljub. Na rastavu se gleda kao na teški grijeh protiv naravnog zakona.

Zaključak
Na koncu želim naglasiti važnost obitelji kao osnovne stanice ljudskog društva, pa samim tim i Crkve. Važno je da obitelj ima dostojanstvo da bi mogla odgovoriti aktualnim problemima i da bi mogla zadržati svoju primarnu zadaću, a to je sveti brak (muža i žene) i plodnost supružnika. Svjesni smo da se u današnje vrijeme vrijednost braka i obitelji relativizira (ozakonjenjem tzv. homoseksualnih „brakova” i sl.), što u konačnici škodi samom čovjeku, stoga svatko na svoj način i u skladu sa svojim mogućnostima mora raditi na zaštiti istinske vrijednosti, kakva obitelj uistinu i jest. Svakako da je pravi uzor svakoj obitelj Sveta obitelj Josipa, Marije i Isusa.

Gorući grm (Godina VI, br. 11)
Dražen Kustura

[1] Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1055 § 1.
[2] M. ZOVKIĆ, Obitelj- slika Božja prema Katekizmu Katoličke Crkve, Cus 2/1994.
[3] Isto
[4] Isto
[5] Isto
[6] Isto